Šta je smisao života?

Pitanje koje prelazi vijekove čovječanstva. Šta je smisao života? Ljudi svih uzrasta, kultura i religija susreću se s ovim problemom u nekom trenutku svog života. Za filozofiju, ovo je bilo suštinsko pitanje. Ovo je, ipak, tema od velikog interesa, a potraga za odgovorom donosi niz novih pitanja.

Mnogi ljudi tvrde da je smisao života u pronalaženju svog mjesta u svijetu, te navode ovaj osjećaj ličnih postignuća ili zadovoljstva vezama. U svakom slučaju, ne postoji jedinstven odgovor, a otkriće je uvijek individualno putovanje.

Smisao života za Viktora Frankla

Upoznaćemo ideje o značenju života koji je razvio neuropsihijatar Viktor Frankl, koji je opširno pisao o ovoj temi. Pratite dalje.

Knjiga Viktora Frankla

Viktor Frankl (1905-1997) bio je austrijski neuropsihijatar. Osnovao je školu psihologije poznatu kao "Treća bečka škola psihoterapije ili logoterapije i egzistencijalne analize". Fokus ovog pristupa je potraga za smislom života.

Frankl je svoju teoriju razvio iz svog ličnog iskustva. Iz jevrejske porodice, poslat je zajedno sa svojom porodicom u koncentracione logore tokom Holokausta. Godine 1946., kao preživjelih užasa nacizma,Finansijski, za druge, to je osnivanje porodice. Drugi pak žele da rade sa onim što najviše vole. Zapravo, važnije od postignuća je imati nešto čemu težiti, jer je želja gorivo života.

Fokusirajte se na ono što funkcionira

Potraga za identifikacijom i određivanjem kroz šta dolazi vaša svrha u životu iskustvo. Greške i uspjesi su dio svakog iskustva u ovozemaljskom postojanju. Svako ko želi da pronađe životni projekat, ili ko želi da otkrije smisao postojanja ovde, mora da rizikuje.

Iskustvo je škola za nas da znamo šta radi, a šta ne nas, našu ličnost. Kada se posvetite nekom poduhvatu, projektu ili cilju, obratite pažnju na to kako ste se osjećali. Ako vas je to učinilo sretnim i ispunjenim, ako vam se utvrđeni put pokazao ugodnim i punim mogućnosti, nastavite njime.

Obraćajući pažnju na detalje

Smisao života je nešto čemu možemo težiti cijelo vrijeme postojanje, ali ako prestanemo da duboko razmislimo, to se može naći u svakodnevnom životu, čak iu najjednostavnijim stvarima. Obraćanje pažnje na detalje vaših iskustava na Zemlji je učenje da vidite kako svaka stvar može biti puna značenja.

Biti zdrav, na primjer, znači imati priliku iskusiti bezbrojne mogućnosti života. S druge strane, prolazi kroz zdravstvene problemesa strane, to može biti škola o patnji i njenom prevazilaženju. Oni koji paze na ono što univerzum govori lakše pronalaze odgovore u sebi.

Opća razmatranja o smislu života

U nastavku ćemo se pozabaviti nekim vrlo važne teme za one koji žele da saznaju više o smislu života i sreći. Saznajte više!

Potraga za srećom

Jedno od najvećih pitanja sa kojima se čovečanstvo suočava je potraga za srećom. Mnogo je napisano o ljudskoj želji za srećom. Postoje tokovi misli koji čak dovode u pitanje i samo njeno postojanje.

Ako je sreća utopija, odnosno nešto što se može idealizovati, ali nedostižno, postoje i mislioci koji smatraju da smisao života nije u pronalaženju, već u potrazi za njom.

Sam put kojim koračamo u potrazi za stvarima zbog kojih se osjećamo dobro i donose radost i lično zadovoljstvo bio bi, u ovoj perspektivi, razlog našeg postojanja. Sreća se sastoji u iskustvu, posebno u određivanju svrhe naših života.

Mi žanjemo ono što posijemo

Neke struje filozofije, kao i neke religije, centraliziraju pitanje sudbine u nečemu što može nazvati Zakonom uzroka i posledice, ali i karmom. Ova perspektiva tvrdi da ćemo pronaći nešto poput naše devolucijeakcije.

Međutim, nisu samo akcije u pitanju u žetvi života. Misli i položaji koje zauzimamo suočeni s različitim situacijama daju nam naznake onoga što nas čeka. Dakle, sagledavanje naših grešaka i loših stvari koje nam se dešavaju može biti nešto što treba sagledati sa stanovišta učenja.

Ono što smatramo ispravnim

Potraga za smislom života je na osnovu niza faktora. Među njima je važno da jasno znamo šta želimo i radimo na postizanju željenih ciljeva. Međutim, postoje etička pitanja koja se nameću kao neophodna za razmišljanje o sebi.

Sve što radimo ima posljedice u svemiru. Naše akcije su vođene našom ličnošću, ali i onim što su nas naučili, bilo roditelji, škola ili proživljena iskustva.

Međutim, postoje zajedničke vrijednosti za društvo i ono što smatramo ispravnim mora se zasnivati ​​na traženju najboljeg za sebe bez nanošenja štete drugima.

Lično poboljšanje

Put do sreće neizbježno prolazi kroz lično usavršavanje. Ima ljudi koji sve svoje žetone klade na materijalnu korist. Oni traže život utjehe za sebe, ali zanemaruju emocionalne i duhovne aspekte, na primjer.

Osim toga, savjest koja je odvojena od zajedničkog blagostanja, ovaodnosno od empatije prema kolektivu završava u stagnaciji. Stagnacija je posledica ispraznih satisfakcija, onih koja kratko traju i koja, zapravo, ne ispunjavaju dušu.

Zato mnogi mislioci stavljaju fokus smisla života na lično usavršavanje, a vjeruju da samo razvojem čovječanstva možemo doći do sreće.

Sreća se mora dijeliti

Skoro svi su pročitali ili čuli maksimu: sreća je moguća samo ako se dijeli. Ovo je fraza koja upućuje ljude da traže, prije svega, osobni razvoj, odnosno poboljšanje vrijednosti i percepcije poput empatije. Potraga za materijalnim dobrobitima donosi udobnost i zadovoljstvo, ali sreća koju stvara je privremena i bez dubine.

U konačnici, ljudima su potrebni drugi ljudi, interakcije koje uključuju razumijevanje, naklonost, prepoznavanje. Nadalje, u društvu prožetom nejednakosti, oni koji se žele baviti općim dobrom imaju tendenciju da pronađu veće značenje i ispunjenje u svojim ličnim putovanjima.

Želja je važnija od zadovoljstva

Postoji mislioci koji smisao života stavljaju u samu potragu za smislom. Stoga oni tvrde da je želja važnija od zadovoljstva. To je zato što, kada uspijemo da postignemo zacrtani cilj, ili ostvarimo san, skloni smo da se zapitamo: šta dalje?nakon toga?

Može uslijediti praznina koja treba popuniti nove svrhe. Dakle, ljudska sklonost je da nastavi tražiti. Ono što transformiše putanju, od osjećaja izgubljenosti do osjećaja da ste živi s razlogom, jesu svrhe. Ljudima su potrebni ciljevi, sanjanje je bitno, a postizanje je posljedica.

Zašto tražiti smisao života?

Čovjek ne može proći kroz život bez svrhe. Uobičajeno je da odustanemo od projekta, da ne uspijemo ostvariti određeni san ili da se naše volje i želje transformišu, zamjenjujući ih drugima.

Međutim, nešto ostaje velika briga za većinu ljudi: mi žele da znaju šta je smisao života. Smatramo da se sreća može pronaći samo kada odgovorimo na ovo pitanje.

Smisao života nije isti za sve, ali ima nešto zajedničko: sama potraga je ono što nam donosi iznenađenja, samo- znanje, osjetljivost i mudrost. Možda je smisao života upravo fokusiranje na kultivaciju, a ne žetvu.

Živjeti s odlukom

U svojoj knjizi „U potrazi za smislom“, Viktor Frankl primećuje da, pre svega, ljudi treba da donesu odluku da žive kako bi pronašli smisao, govoreći da životu. Zatim, odatle, morate odabrati put kojim ćete slijediti.

U tom smislu, potrebno je postići stupanj odlučnosti koji će nas voditi u svim trenucima i izazovima s kojima se suočavamo. Kada odlučimo krenuti u potragu za nečim, prema Franklu, moramo vjerovati u sebe i odlučiti da ćemo slijediti ono što želimo.

To znači postati gospodari svoje sudbine, pronaći hrabrost da slijedimo odabrani put.

Jasnoća svrhe

Viktor Frankl povezuje potragu za značenjem s jasnoćom svrhe. Odnosno, traženje smisla u životu je ono što nas spašava od depresije i osjećaja da živimo bez ciljeva. Ali da bismo tragali za smislom života, neophodno je da imamo, pre svega, jasnoću svrhe.

Imati svrhu znači imati zašto. Prema Franklu, ljudi koji znaju zašto su u životu podnose sve 'kako'. Životne svrhe su stvari koje možemo izgraditi. Moramo se fokusirati i sami odrediti put kojim želimo ići.gaziti. Ovo je dobra polazna tačka.

Promjena stava

Da bi pronašla jasnoću svrhe u sebi i počela donositi odluke, osoba prvo mora proći kroz proces promjene stava. Međutim, važno je da osoba bude svjesna da nije sposobna promijeniti sve. Prihvatiti ono što nam se dešava znači pomiriti se s prošlošću.

Ali ne smijemo biti njeni zarobljenici. U tom smislu, naš stav se može transformisati: iz negativne reakcije u akciju, sa pozitivnim efektima. Otpornost se sastoji od traženja mogućnosti unatoč lošim događajima, traženja izlaza i korištenja iskustava patnje kao učenja.

Smisao života i sreća za mislioce

Slijedite, shvatite kako nekoliko mislilaca iz različitih epoha bavilo se pitanjem smisla života i potrage za srećom. Pogledajte.

Joseph Campbell

Joseph Campbell (1904-1987) bio je američki pisac i profesor mitologije. Za njega je smisao života nešto što mi sami pripisujemo, odnosno, umjesto da ga tražimo kao nešto nejasno i nepoznato što ne znamo baš dobro kada ćemo ga pronaći, on je u samoj činjenici da smo živi.

Drugim riječima, mi smo odgovorni za određivanje našeg razloga za život, naše svrhe u ovom postojanju. Prema Campbellu,sreća će se naći kada insistiramo da živimo ono što nam čini dobro, odnosno mnogo puta nismo srećni jer se plašimo da težimo onome što zaista želimo.

Platon

Platon, jedan od poznatih i važnih grčkih filozofa, živio je u 4. veku pre nove ere, u staroj Grčkoj. Sreća je, za Platona, u osnovi povezana s etikom. Dakle, nije moguće osvojiti sreću bez prethodnog poboljšanja svojih vrlina, od kojih su glavne pravda, mudrost, umjerenost i hrabrost.

Za Patãa bi smisao života bio sticanje sreće, nešto što može može se postići samo samousavršavanjem, što nužno uključuje težnju ka opštem dobru. Stoga je svrha osobe, iz Platonove perspektive, težiti etičkom ispunjenju.

Epikur

Epikur, grčki filozof koji je živio tokom helenističkog perioda, vjerovao je da je sreća zajednička svrha svih ljudi. U tom smislu, moramo težiti ličnom zadovoljstvu u našim životima, tražeći apstraktne probleme i prevazilaženje barijera između nas i naše radosti.

Ovo traganje se fokusira na doživljaj zadovoljstva, odnosno moramo pronaći ono što nas čini sretnima .dobro je i makni nas od briga koliko god je to moguće. Dakle, smisao života, prema Epikuru, bio bi pokušati izbjeći sve nekonkretne bolove i podnijeti bolovetijela, jer od njih ne možemo uvijek pobjeći, sjećajući se da je sve prolazno.

Seneka

Seneka je bio filozof koji je pripadao struji stoicizma, a živio je u Rimu u 1. veka. Senekina vjerovanja o potrazi za smislom života i srećom su u skladu s učenjem ove filozofske škole.

Stoici su nastojali da svoje živote zasnuju na vrlinama i nastojali su se distancirati od destruktivnih emocija. Dakle, za Seneku se sreća mogla naći samo u moralnom blagostanju, koje se prvenstveno sastoji u etičkom praktikovanju.

Dakle, svrha osobe treba da bude da podnosi teškoće, da bude ravnodušan prema zadovoljstvu koliko i možete i biti zadovoljan s dovoljno.

Franz Kafka

Franz Kafka (1883-1924) bio je pisac njemačkog govornog područja rođen u današnjoj Češkoj Republici. Njegov pogled na smisao života može se smatrati tragičnim ili krajnje pesimističnim. Autor je napisao da je “smisao života u tome da se završava”. Međutim, u ovom citatu nalazimo duboko filozofsko pitanje.

U Kafkinom djelu, teme poput ugnjetavanja, kažnjavanja i okrutnosti svijeta koriste se za razmišljanje o društvu koje je vođeno najpotpunijim gubitkom značenje. To je zato što, za Kafku, nema smisla održavati nepravedan sistem, zasnovan na strahu i ugnjetavanju, a sreća može postojati samo saodsustvo straha.

Friedrich Nietzsche

Friedrich Nietzsche (1844-1900) bio je utjecajni njemački filozof. Ničeova misao o sreći je da je ona ljudska konstrukcija. Odnosno, za filozofa, ljudima je potrebna mnogo više od želje nego postignuća.

Na taj način, Nietzsche vidi sreću kao nešto krhko i nemoguće da bude postojano, dotaknuto u samo nekoliko trenutaka života. . Što se tiče smisla života, Nietzsche je vjerovao da je potrebno krenuti u potragu za njim, pronalazeći dobro definirane svrhe za sebe.

Dakle, smisao života, u njegovoj perspektivi, ovisi o želji svake osobe i volje za postizanjem samospoznaje.

Smisao života i vječnosti za religije

U ovom dijelu naučite kako religije govore o smislu života i vječnosti, baveći se sličnostima tačaka pogled. Provjerite!

Kršćanstvo

Kršćanstvo propovijeda da smisao života leži u postupcima koje provodimo zauvek. To znači da za kršćane postoji samo sreća i smisao u prakticiranju dobrote i pravde i da svoja zemaljska iskustva moramo živjeti u cilju razvoja duha.

Učenja Isusa Krista služe kao uzor za kršćane, duhovni cilj kojem treba težiti. Vječnost pravednika je odmor i nagrada za radnje izvršene tokomfizički život. Tokom procesa duhovnog usavršavanja, moramo tražiti pokajanje i uzdignuti svoje misli ka Bogu, udaljavajući se od zadovoljstava materije.

Judaizam

Za sljedbenike judaizma, smisao života leži sadržano u svetim spisima i može se sažeti kao ispunjenje i poštovanje božanskih zakona.

Tako, poznavanje učenja zapisanih u Tori, na primjer, povezano sa stalnim poštovanjem prema Bogu i prihvatanjem njegove volje , navodi Jevreje da u svojim životima preuzmu ponašanje zasnovano na duhovnim vrednostima.

Na ovaj način, Jevreji koji praktikuju moraju da traže Božansko prisustvo u sebi. Kroz ovu praksu Božjih zakona osoba osigurava svoje mjesto u vječnosti, što je, za jevrejsko razumijevanje, besmrtnost u punini.

Hinduizam i budizam

Za hinduizam, smisao života i vječnost su duboko isprepleteni. To je zato što hindusi vjeruju da ljudska bića ispunjavaju svrhu na Zemlji koja ih vodi do vječnog mira života nakon smrti. Ova svrha prolazi kroz faze koje se nazivaju želja, oslobođenje, moć i moralna harmonija.

Budisti vjeruju da je biće predodređeno za apsolutnu sreću, nešto što počinje da se postiže u fizičkom životu kroz duhovno usavršavanje i što kulminira u vječnost mira i punoće. Zakon uzroka i posledice, dakle,vlada svijetom: požnjet ćemo ono što smo posijali.

Sličnosti

Sve religije u historiji su se bavile pitanjem smisla života. Na sličan način, svi su se bavili temom vječnosti, vezanom za kontinuitet duha, odnosno duše, nakon smrti.

Za neke religije, duh se mora vratiti, u inkarnacijskim ciklusima, da bi dosegao duhovna evolucija, koja ide ka savršenstvu. Za druge, radnje u sadašnjem fizičkom životu će garantovati sreću duše nakon smrti, u vječnosti.

U svakom slučaju, postoji konsenzus između različitih religijskih pristupa u pogledu potrebe za životom. život zasnovan na moralnim vrijednostima i nastojite činiti dobro kako biste postigli sreću.

Savjeti za pronalaženje smisla života

Nastavite čitati kako biste saznali više o nekim vrijednim savjetima za pronalaženje smisla od zivota. Važno je cijeniti individualnost i otkriti svoje preferencije. Slijedite.

Otkrijte svoje preferencije

Postoji konsenzus oko potrage za smislom života: samo oni koji imaju svrhu mogu ga pronaći. Ali da biste definisali koje su svrhe vašeg života, potrebno vam je, pre svega, samospoznaja. Poznavanje sebe, naravno, uključuje otkrivanje vaših preferencija.

U dogovoru sa mnogim filozofima i misliocima koji su se bavili temom smisla života,Zdrav razum nam takođe govori da moramo pronaći radost u onome što volimo da radimo. Posvetite se, dakle, pronalaženju svojih užitaka u životu, svojih strasti i snova. Važna je svrha: traženje znači život sa smislom.

Vrednovanje individualnosti

Važan aspekt pronalaženja smisla u životu je vrednovanje individualnosti. Svijet, na kraju krajeva, čine vrlo različiti ljudi, različitih kultura, posebnih pogleda i posebnih iskustava. Da biste se dobro upoznali i da biste se osjećali ugodno u svojoj koži, morate se posvetiti samopoštovanju.

Znajući da svako ima posebnu i posebnu vrijednost, možete slijediti svoj put, manje se fokusirajući na poređenje sa živote drugih i više od njihovih vlastitih karakteristika i kvaliteta. Inače, smisao života nije univerzalan. To je uvijek pojam prilagođen našim željama, onome što nas može učiniti punim i zadovoljnim.

Svrha

Potraga za svrhom je temeljni korak u pronalaženju smisla u životu. Nije moguće biti srećan bez svrhe. Ciljevi, projekti, snovi, želje: kada smo voljni zacrtati put za sebe, mi zacrtavamo svrhu. Iznad svega, čovjek mora poštovati vlastitu želju.

Zapitajte se šta, u vašoj percepciji sebe, nedostaje da biste bili sretni. Za neke je to sigurnost